Već dugo, zapravo oduvijek, sanjam jedan san. San da ću Vespom i šatorom proputovati cijelu Hrvatsku obalu, od Savudrije do Prevlake. Ove godine san sam djelomično proživio. Ukratko, cilj je bio u devet dana uživati i upoznati Jadransku obalu i otoke na potezu od Zadra do Šibenika, točnije do Rogoznice, te zaleđe do Skradina. Kako? Pa Vespom naravno!

Vratiti se u one dane kada se nije tako ubrzano živjelo, kada je život bio ljepši, kada se moglo uživati u laganini vožnjicama raznovrsnim krajolicima, upijati njihove mirise te kušati jela i vina raznih sela i zaselaka. Što se spakiralo za put? Samo ono najnužnije: šator, madrac za spavanje, kuhalo, par lončića sa poklopcem, đezvica za kavu, pribor za jelo, par plastičnih posudica, oštar nož, nekoliko majica, kratke hlaće, japanke, kupaljke, ručnik i kozmetika. Sav   potreban alat i kišnjak su uvijek uz mene u Vespi uvijek pa na to nisam ni gubio vrijeme. I na kraju pitanje, kako je bilo? Eeee...zavalite se u fotelju, uzmite nešto hladno za smočit grlo i uživajte u danima koji slijede!

DAN 1. - PETAK 31.07.09.

Došlo je i to dugo iščekivano jutro, jutro kada ću Vespom krenuti na more. Stvari su spakirane u torbu večer prije, tako da je potrebno samo nakrcati Vespu, pričvrstiti ih i krenuti. Umoran sam. Nešto mi noćas nije dalo mira za spokojan san. Nije to nervoza prije puta. Pa nije da putujem Vespom prvi put! Više je to, onako, kao kad sam kao mali od silne želje da što prije dođe jutro kako bi krenuo put mora, probdio noć. Nema veze, tko kaže da se mora spavati! Palim pilu i krećem! Nažalost, prvo moram na posao, odradit zadnju jutarnju smjenu prije godišnjeg. Na poslu mi se sati čine kao godine. Nikako da odzvoni 14h. Sve sam nestrpljiviji, željniji puta. Konačno kraj, možemo krenuti! Ne, ne još. Čekam Blaky-a da završi s poslom jer putujemo zajedno. On autom a ja Vespom. Super će mi doći društvo prijatelja i kolege iz Kluba. Ne samo što će mi autom povesti svu prtljagu, već i zbog zajebancije. Najgore je kad putuješ sam! U 15 sati stiže Blaky. Krcamo stvari sa Vespe u auto. Slijedi kratak dogovor prije puta. Plan je da se putuje od Zagreba do Jadrije (Šibenik) po staroj cesti. Zakazujemo dva zaustavljanja za doljevanje goriva. Prvo u Slunju i drugo u Gračacu. U 15.15, sa punim tankom goriva krećemo. Do Karlovca se vozimo u koloni prosječnom brzinom od cca 50 km/h. Gužva je strašna, a temperatura zraka još strašnija. Pomalo postaje nesnošljivo vozit u jakni. U Karlovcu situacija još gora: sunce peče, a mi stojimo u koloni. Mic po mic izlazimo iz Karlovca i uz nešto manju gužvu vozimo do Slunja. Tempo je nešto bolji pa je i temperatura u jakni sada podnošljiva. Nakon sat i pol dolazimo do benzinske u Slunju. Nakon tankanja slijedi mali predah uz cigareticu i prepričavanje prošlih vremena kada smo točili na toj istoj benzinskoj. Sa nelagodom se prisjećam prošle godine i dionice puta koja je pred nama. Nema druge, u 17 sati krećemo dalje. Sa knedlom u grlu približavam se Plitvičkim jezerima i mjestu gdje sam prošle godine poljubio Fiat Tempru, asfalt, slomio ruku i napravio totalku na svojoj Vespici. Kao lopov na prstima, šuljam se cestom kroz Plitvička jezera. Po dolazku u Korenicu lakše se diše. Kao da mi je netko skinuo ogroman teret sa leđa. Konačno se udobno osjećam na Vespi. Bezbrižno krstarimo cestom put Gračaca. Prometa je manje, cesta ravna, dosadna, gas skoro do kraja i nakon sat i pol prelazimo 113 km. Nakon tankanja u Gračacu, opet kratka pauza. Kuju se planovi za Portugal slijedeće godine. Bez obzira na umor koji je prisutan, što od današnjeg dana na poslu, što od nervoze koja je bila prisutna, zadovoljan i sa smješkom na licu krećem dalje. Znam da je pred nama zadnja dionica puta, dionica koja djelomično obiluje zavojima (od Gračaca pa sve do Obrovca) te ravnim dijelovima, od Benkovca na dalje, do cilja u Jadriji. Nakon uspona cestovnim prijevojem Prezid, slijedi najzabavniji dio cijelog puta, zavoj na zavoju i spust na glavu do Obrovca. Ah, kako adrenalin pumpa tijelo! Mrak! Tijelo nije samo primilo dozu adrenalina, već i užasno velike topline. Naime, izlazkom iz tunela na vrhu prijevoja, naprosto je nevjerojatno kako se klima u sekundi promjeni iz kontinentalne u mediteransku. Okupani suncem i toplinom prolazimo kroz polja Benkovačkog kamena te ravnicama dalmatinske zagore kroz Stankovce do Jadranske magistrale. Mirisi, zvukovi, raslinje uz cestu, sve je tu! Na moru smo! U Jadriju stižemo nakon 5 sati i 15 minuta vožnje. Nakon upoznavanja sa Blaky-jevim roditeljima ispijamo hladan gemišt. Čeka nas večera pa se valja osvježiti i prionuti jelu. Velika nepravda bi bila da ne spomenem samu večeru. Prava slika Dalmacije: riba sa gradela, netom ulovljena, zalivena samo maslinovim uljem, pomidori i kruh sa gradela. Naravno, i nezaobilazno vino ili gemišt, kako tko voli. Mmmmm, za prste polizat. Nakon par čašica vina nalazimo se sa mojom djevojkom Ivom koja će mi biti suputnik u avanturi koja slijedi. Uz šum mora i lagani povjetarac ćakulamo i pijuckamo pivu do kasno u noć. Iva nas ostavlja i kreće za Vodice, gdje ima unajmljen apartman, a mi polako tonemo u zasluženi san. Suma sumarum današnjeg dana je prevaljenih 319 km i nevjerojatan užitak Vespaškog života!!!

DAN 2 - SUBOTA 01.08.09.

Iz spokojnog sna istrgnu me glasan zvuk budilice. Pola devet je i vrijeme je da se ustanem iz kreveta. Čini mi se kao da i nisam na godišnjem. Lijeno se protežem u krevetu te bacam pogled kroz prozor. Sunce mi miluje lice i mami na terasu. U tom trenu dolazi Blaky te pospanim korakom idemo na kavicu. Sjedamo za stol, u hladu, na samoj plaži u Jadriji. Pogled je prekrasan: more i otoci pred Jadrijom (Prvić, Žirje i Zlarin). Uz kavicu, obavezna je krafna sa marmeladom i limunada. Ma to je život!!! Bez stresa i trčanja! Samo šum mora i vjetra u krošnjama borova. Deset je sati i vrijeme je da krenem dalje, put Vodica. Krcam stvari na Vespu, pozdravljam se sa svima i krećemo! Sunce je već dobrano upeklo pa se laganini vozim u kratkim hlačicama. U Vodicama sam kroz par minuta - ipak je to mjesto pored Jadrije te se kroz ogromnu gužvu probijam do vodičke plaže Hangar gdje me u kafiću čeka moja draga. Laganini pijuckam prvu jutarnju pivicu (ipak je skoro podne, a ja sam na g.o.), te uz laganu ćakulu promatramo svijet oko sebe. Ono što vidimo je ODVRATNO! Gomila nabacanih tijela koja leže jedno pored drugog i pacaju se na suncu. Ma nema više mjesta ni za šibicu, a kamoli ručnik! Fuj! Brzo plaćamo cugu i bježimo put Murtera. Vozimo se cestom ispod magistrale kroz Tribunj do Tisnog. Cesta je super, malo grbava ali prava Dalmatinska! Prepuna laganini zavoja, obavijena suhozidima iza kojih je niska makija. Odmah zaboravljam buku i gužvu Vodica - uživam u Vespa stilu. U Tisnom smo vrlo brzo te nastavljamo dalje otočkom cestom do odredišta. Krajolik je prekrasan! Koliko samo otočića okružuje otok Murter! Koliko samo raznih uvalica! Mrak! A cesta? Cesta je super, široka i prekrivena novim i odličnim asfaltom! Nakon 10 km laganini otočke vožnjice dolazimo do AC Slanica u Murteru. Već je skoro podne i sunce je u najvišoj točki te je i temperatura zraka vrlo ugodnih plus MILION! Polako mi nervoza izbija jer još treba i šator postaviti a znojim se ko prase! Ulaskom u kamp nervoza nestaje a zadovoljstvo počinje. Kamp je prekrasan! U gustoj borovoj šumi na samoj obali mora, formiran u četri reda stepenasto tako da svi imaju pogled na more i pristup plaži u doslovno deset koraka. Pregledavam slobodna mjesta za šator i za oko mi zapne prekrasno mjesto u drugom redu, odmah iza recepcije i uz hladnjake. Sve što mi treba na dohvat ruke! Prije postavljanja šatora, vrijeme je za okrijepu - hladnu Karlovačku! Šator je postavljen, stol i stolice na mjestu, kupaljke i japanke na meni - odmor počinje! Vrijeme je da se prijavimo u kamp i pazi sad ovo: kažem ja tetki na recepciji da uz nas dvoje, šator, hladnjak, auto imamo i motor, a ona meni onako zbunjeno da kako auto i motor?! Pa tako, kažem ja, a ona će: Koji motor imate? Kad je čula da imam Vespu, kaže ona "to je skuter pa ga nećemo prijavljivati, platit ćete samo za auto"! Iva umire od smijeha i kroz smijeh mi kaže: Kako bi se ti naljutio da ti neko Vespu nazove skuterom, al sad kad je mukte nije bed! Istina, a šta ćeš! Nakon zabavne prijave, izmjenjujem par poruka sa Seprom te za 10 minuta doletava na svojoj makini u kamp! Vrijeme je za pivu i priču! Predvečerje je rezervirano za obilazak mjesta Murtera i Betine. Laganini vožnjica i koja fotkica = uživancija! Noć je pala i mjesec obasjava stjene i more. Sjedimo na stjenama, ispijamo domaće crno vino i uživamo. Grijeh je poći na počinak i ostaviti takvu sliku, ali umor je jači. Zavlačimo se u šator i zaklapamo oči. Tko zna kakva će noć biti jer ipak je Ivi ovo prvo kampiranje. Sutra je novi dan i nova avantura je pred nama!

DAN 3 - NEDJELJA 02.08.2009.

Budimo se uz prve zrake sunca. Cvrčci već glasno pjevaju a tek je 8 sati. Rastežemo se i valjamo po šatoru, još bi malo spavali, ali vrućina u šatoru je nesnosna. Nevoljko se izvlačim iz šatora i bacam pogled oko sebe. Kamp se budi. Onako još u snu i bunovan krećem prema sanitarnom čvoru, jer na redu je jutarna higijena. Nakon svih obavaljenih jutarnjih rituala moja draga i ja već smo pomalo gladni a obzirom da nam je ovo prvo zajedničko kampiranje još smo uvijek i pomalo nespretni. Naime, nismo si ništa pribavili za doručak. Ali nema veze, bar smo odlično spavali! Navlačimo kacige na glave i lagano ljetno odjeveni jašemo Vespicu u pravcu Murtera. Murter je slatko malo otočko mjesto smješteno na zapadnoj strani otoka. Stanovništo se pretežno bavi ribarstvom i turizmom. Vrlo je zastupljen nautički turizam te se tako u Murteru nalazi i marina te remontni centar. Možda se nekome to neće dopasti međutim u samom centru mjesta, koje je tik do mora, svega je nekoliko kafića s terasama. Ta činjenica govori nam da ovdje vlada ona vrsta turizma koja nama najviše odgovara - mir, tišina, more i sunce. Kao što nekome možda nedostaje kafića, u Murteru zasigurno najviše nedostaje pekara - svega jedna u mjestu te stoga čekamo u redu za doručak. S druge strane, dućana prehrambenim proizvodima ima sasvim dovoljno, sa vrlo zadovoljavajućom ponudom ića i pića. Nakon obavljenog jutarnjeg šopinga, sjedamo na terasu jednog od kafića u centru. Laganini ispijamo kavicu uz jutarnje novine. i gledamo u daljinu otočiće na samom ulazu u Murtersku valu. Koji odmor za oči! Obzirom da se već bliži podne, grašči znoja koji se skupljaju na mom čelu govori mi da je vrijeme za kupanje. Skačemo na Vespu i uz milozvuke dva takta pičimo na plažicu. Dok se svugdje naplaćuje cjelodnevno parkiranje u iznosu 20 kunića, mi Vespu parkiramo na plažu! Oh kako je to dobar osjećaj!!! Brzo skidamo sve sa sebe i uletavamo u more. More je ugodno toplo, baš kolko treba da nas osvježi i rashladi. Uz red kupanja ide i red plivanja pa red pivice i tako veći dio poslijepodneva. U kasno poslijepodne vrijeme je da nešto čalabrcnemo te na plinskom kuhalu spravljamo ručak. Teško je opisati kako je to odličan osjećaj, biti u prirodi u kratkim hlačicama na samoj obali mora upijati te mirise i laganini spravljati ručak! Večer je rezervirana za opuštajuću šetnjicu uz more, u kojem se kupa mjesec, liz sladoleda, pokoju pivicu i pljugicu i prije no što si rekao keks vrijeme je za počinak. Ah kako samo sati i dani lete kad uživaš.

Pročitaj nastavak...