Članovi VK Zagreb bore se protiv recesije i tmurnih misli druženjem, vesparenjem i cuganjem...
Sinoć smo prokrstarili oko 100njak km.

Skupili se oko 19 sati kod kockice, čekianje ostalih članova i druženje sa gazdaricama i psima na agilitiju do 20 sati, polazak grupe od 11 članova put Samobora (dokaz da smo demokratski orijentirani klub, glasovanje: 6 za vožnju prema Samoboru, 4 za vožnju na Medvedgrad, 1 suzdržani). Piva na benzinskoj u Strmcu (Sepra - sponzor, sretan rođendan još jednom), prije ulaska u Samobor. Uz tutnjavu i plamene jezike iz LeoVince (Danny) i zavidne poglede mladih Samoborki, hebeno smo prodrmali scenografiju neke nadrisapunice u hrvatskoj produkciji na glavnom trgu, pa smo se pokušali parkirat i slikat uz nekoliko megawata rasvjete ali uz intervenciju redatelja zamoljeni smo da preparkiramo preko puta. Nakon fotkanja preselili smo se u birc preko puta na kremšnite i pivu...

I sada kulminacija (nije didaskalija iz scenarija) - Krešicu puca fotoinspiracija pa fotićem slika iz čaše pive, naravno fotić je uronjen u čašu:

=

Sepra rješava probleme telefonom (ili samo sluša glazbu na slušalice i priča sam sa sobom), Blaky i Starpo deru po kremšnitama, Kivna, Tomu i mene udavio neki stariji gospon "samostalni umjetnik" koji izrađuje skulpture iz drva i hoće nam uvalit drvenog orla za Vespu,

dok ekipa (Saperica, Straki i Danny sa Blondyem na čelu) dogovaraju novi Vespa susret u organizaciji VK Zagreb, lokacija - livada u Horvatima. Gdje? Livada u Horvatima... Trebalo nam je punih pola pive (koliko je ostalo za srknut od druge runde) da svi u glas kažemo, ajmo pogledati! I tako, oko 23.30 palimo ljute mašine i krećemo u divljoj hordi i koloni put Horvata.

Točenje goriva i još jedna pivica na Tifonu u Samoboru, pa put Samoborskog gorja, Mala Gorica i vijugavom cestom do Horvata... Na cilju ili oaza mira i ljepote ili fatamorgana (obzirom na prohladnu večer, teško da je fata...). Asfaltirana cesta, skreće se desno na makakadamski put, uredno pokošena livada cca 1000 kvadrata, drvena kućica i ograđeno ložište za roštilj, šuma, zvjezdano nebo...Svi oduševljeni nazdravljaju pivom, dok Saperica sa žarom u očima, traži drva i uz pomoč malo Tomine čarobne tekućine, kategorije III.a, plamišta 23C, pali logorsku vatru... Naravno sve što je lijepo kratko traje (tako se ja tješim, hm hm..), krećemo za ZG oko 00:30. Prvi Vespa burnout i melioracijsko čišćenje kanala neću ni spominjati...

Eto, svima koji niste bili, neka vam bude žao, a svima koji bi se željeli pridružiti, poziv je otvoren za sljedeće druženje...

p.s. svaka sličnost sa likovima i događajima je namjerna, pa se unaprijed ispričavam ako sam nekog uvrijedio i nisam spomenuo